Molizaiko 9
4. listopada 2025.
MOLIZAIKO 10 – Pet stoljeća hrvatskih korijena, desetljeće zajedništva i prijateljstva koje spaja domovinu i iseljeništvo
U moliškom mjestu Acquaviva Collecroce održano je jubilarno, deseto izdanje manifestacije MOLIZAIKO – susreta koji već desetljeće povezuje domovinsku i iseljenu Hrvatsku te promiče očuvanje jezika, kulture i identiteta moliških Hrvata.
Acquaviva Collecroce (Kruč), 9. i 10. listopada 2026. – Deseto izdanje manifestacije MOLIZAIKO, pod geslom „Desetljeće zajedništva, kulture i prijateljstva 2016. – 2026.“, svečano je obilježeno u talijanskoj regiji Molise, u mjestu Acquaviva Collecroce, jednom od triju povijesnih središta moliških Hrvata. Ovaj jubilarni susret okupio je predstavnike hrvatskih institucija, diplomatskog zbora, lokalnih vlasti, kulturnih udruga, umjetnike i sudionike iz različitih europskih zajednica, potvrdivši važnost očuvanja kulturne baštine i njegovanja veza između Hrvatske i njezinih sunarodnjaka izvan domovine.
Tijekom deset godina MOLIZAIKO je izrastao u prepoznatljivo mjesto susreta, dijaloga i suradnje, u kojem se tradicija prenosi novim generacijama, a različite kulture povezuju kroz glazbu, književnost, umjetnost, folklor i zajedničko njegovanje vlastitih korijena.
Manifestaciju su vodile Filomena Vetta i Ivana Milina, koje su okupljene goste provele kroz bogat program obilježen svečanim obraćanjima, kulturnim sadržajima, radionicama i folklornim nastupima.
Visoki uzvanici i potpora očuvanju hrvatskog identiteta
Svečanosti su nazočili brojni ugledni gosti, među kojima su bili veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici Jasen Mesić, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, te veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Poljskoj Tomislav Vidošević. Manifestaciji su nazočili i Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ratimira Ajduk, iz Ministarstva demografije i useljeništva, te Lucija Starčević, voditeljica Odjela za kulturu Hrvatske matice iseljenika.
Svojim dolaskom važnost susreta potvrdili su i predstavnici hrvatskih zajednica iz drugih europskih zemalja, među kojima Sanja Verbanac Miletić, predstavnica Hrvata u Irskoj, Josip Tunić, predstavnik hrvatske manjine u Sjevernoj Makedoniji, te Vlatka Leko, predstavnica Hrvata u Francuskoj i potpredsjednica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Među uzvanicima bio je i gradoančelnik Francesco Troli iz Acquaviva Collecrocea.
U svojim obraćanjima sudionici su istaknuli važnost kontinuirane institucionalne potpore, prekogranične suradnje i povezivanja hrvatskih zajednica, osobito kada je riječ o očuvanju jezika, tradicije i osjećaja pripadnosti hrvatskom narodu.
Poruka predsjednika Republike Hrvatske: „Nemojte zabit naš lipi jezik!“
Poseban trenutak svečanosti bilo je obračanje veleposlanika Jasena Mesića i pozdravnog pisma predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, upućenog organizatorima i sudionicima u povodu desete obljetnice projekta MOLIZAIKO.
Predsjednik Milanović čestitao je organizatorima na desetljeću predanog rada, istaknuvši vrijednost njihova doprinosa povezivanju moliških Hrvata s Republikom Hrvatskom i hrvatskim zajednicama diljem svijeta. Posebno je naglasio važnost uključivanja mladih u očuvanje hrvatskoga identiteta te učenje jezika predaka.
Moliški Hrvati stoljećima su uspjeli sačuvati posebnu inačicu hrvatskoga jezika, poznatu kao Na našu ili Na našo. Upravo je njezino očuvanje jedan od najvažnijih zadataka budućih naraštaja, a poruka „Nemojte zabit naš lipi jezik!“ postala je snažan simbol manifestacije i podsjetnik na odgovornost prema nasljeđu predaka.
Predsjednik je u pismu podsjetio i na tridesetu obljetnicu potpisivanja Sporazuma o pravima manjina između Republike Hrvatske i Talijanske Republike, potpisanog 5. studenoga 1996. godine, kojim se dodatno naglašava važnost zaštite identiteta, kulturne baštine i jezičnih prava hrvatske manjine u Moliseu.
Kultura koja povezuje generacije i narode
Program prvoga dana obuhvatio je niz kulturnih događanja koja su na različite načine predstavila bogatstvo moliške hrvatske baštine. Posjetitelji su mogli uživati u poetskom programu Vrime, uz Mariju Giorgettu i Giovannija Romagnolija.
Predstavljena je i prva dječja slikovnica o moliškim Hrvatima koja je oduševila publiku. Mali Hrvati iz zemlje maslina, autorice Zrinke Bačić, u izdanju Udruge Jedna Musika. Prijevod na moliškohrvatski jezik, na našu (na našo), potpisuje Giovanni Romagnoli.
Nastala nakon 25 godina autoričinih susreta s moliškom hrvatskom zajednicom, slikovnica djeci približava više od 500 godina povijesti, jezika i tradicije moliških Hrvata. Ovo vrijedno izdanje predstavlja doprinos očuvanju hrvatske baštine i prenošenju identiteta budućim naraštajima. Jer priča o korijenima živi dok je prenosimo djeci.
Publiak je imala priliku pogledati i izložbu S one bane more koja je prestavljena u više evropskih gradova od Varšave, Zagreba, Rima,Berlina, Praga i Munchena.
Prikazan je i dokumentarni film Od zrna do slike, u režiji Branka Ištvančića, dok je Udruga Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim predstavila izložbu rukotvorina izrađenih od kravate, simbola hrvatske kulturne baštine i kreativnosti.
Drugi dan manifestacije bio je posvećen tradicijskim vještinama i obrtništvu. U Osnovnoj školi Nicola Neri održane su radionice izrade tradicionalnih drvenih predmeta pod vodstvom Antonija Biacce, izrade čipke na batiće u organizaciji Pro Loco Tavela, predstavljanja obrtničkih rukotvorina Hrvatskog društva Ljubljana, izrade predmeta od slame koju je organiziralo HKPD Matija Gubec iz Tavankuta te radionica posvećena lavandi, u organizaciji udruge Montebello.
Radionice su sudionicima omogućile neposredno upoznavanje tradicionalnih tehnika i vještina koje se generacijama prenose unutar zajednica. Njihova vrijednost nije samo u očuvanju starih zanata nego i u poticanju kreativnosti, međusobnom učenju i povezivanju mladih s kulturnim nasljeđem svojih predaka.
Otvaranjem izložbe „Zlatne ruke slamarki” MOLIZAIKO je dodatno obogatio svoj program, ističući važnost očuvanja i povezivanja hrvatske kulturne baštine domovinske i iseljene Hrvatske. Slamarska umjetnost bačkih Hrvata Bunjevaca simbol je tradicije, stvaralaštva i identiteta koji, baš poput moliškohrvatskog jezika i običaja, svjedoči o bogatstvu hrvatske baštine i njezinu prenošenju budućim naraštajima.
Folklor kao živi most među kulturama
Središnji dio manifestacije bio je posvećen folkloru, glazbi, plesu i narodnim nošnjama. Uz moliške Hrvate, predstavili su se pripadnici hrvatske zajednice iz Vojvodine, hrvatske zajednice iz Slovenije te arbëreške zajednice, koja čuva nasljeđe albanske manjine povijesno prisutne u Italiji.
Poseban trenutak folklornog programa bio je nastup HKPD-a „Matija Gubec” iz Tavankuta, koji ove godine s ponosom i zahvalnošću obilježava velikih 80 godina postojanja. Osam desetljeća predanosti, ljubavi prema hrvatskoj tradiciji, pjesmi i plesu svjedoče o generacijama koje su svojim radom sačuvale bogatu baštinu bačkih Hrvata Bunjevaca i prenijele je na mlađe naraštaje. Njihov nastup na MOLIZAIKU bio je mnogo više od folklorne izvedbe – bio je susret srca, tradicije i hrvatskih korijena koji, unatoč udaljenosti, nastavljaju povezivati Hrvate diljem svijeta. Publici se predstavila se i folklorna skupina „Giuseppe Moffa“ iz Riccije te glazbeni ansambl „Tallandishat e mësuesit Filomena Fratta“ Centra za proučavanje arbëreških tradicija iz Casalvecchia di Puglia.
Njihovi nastupi pokazali su kako pjesma, ples i narodne nošnje čuvaju sjećanje na prošlost, ali istodobno ostaju živ i prepoznatljiv izraz suvremenog identiteta. Svečana povorka tradicionalnih nošnji dodatno je naglasila bogatstvo i raznolikost europske kulturne baštine, podsjećajući da svaka zajednica svojim običajima pridonosi zajedničkom kulturnom prostoru.
MOLIZAIKO je tako još jednom potvrdio da očuvanje vlastitoga identiteta ne znači zatvaranje prema drugima, nego otvaranje prostora za susrete, međusobno poštovanje i prijateljstvo.
Jedna Musika i Hrvatsko-talijanski Mozaik – snaga zajedničkog djelovanja
Iza desetljeća MOLIZAIKA stoji predani rad organizatora i brojnih suradnika koji svojim volonterskim angažmanom pridonose očuvanju hrvatske baštine u Moliseu i jačanju veza s domovinom.
Posebno mjesto pripada Udruzi Jedna Musika i njezinoj predsjednici Antonelli D’Antuono, čiji je kontinuirani rad usmjeren na zaštitu i promicanje jezika, kulture i identiteta moliških Hrvata. Važan doprinos ostvarivanju projekta daje i Udruga Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim, predvođena predsjednicom Ivanom Milinom, koja aktivno povezuje Hrvate u Italiji s domovinom i hrvatskim zajednicama u drugim zemljama.
Predsjednici Antonelli D’Antuono zahvalila je za financijsku potporu svih deset godina godine Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici na pokroviteljstvu, Hrvatskoj matici iseljenika na potpori i suradnji te općinama Acquaviva Collecroce.
Zahvala je upućena svim kulturnim i folklornim udrugama, umjetnicima, obrtnicima, volonterima, sudionicima i prijateljima koji su svojim radom, znanjem i entuzijazmom pridonijeli realizaciji jubilarnog izdanja.
Posebnu i iskrenu zahvalnost uputila je hrvatskom veleposlaniku u Poljskoj, Tomislavu Vidoševiću, za njegovu dugogodišnju bliskost, predanost i trajnu povezanost s moliškom hrvatskom zajednicom. Posebno priznanje toj povezanosti daje činjenica da je Tomislav Vidošević jedini hrvatski veleposlanik koji je proglašen počasnim građaninom Acquaviva Collecroce (Kruča). To iznimno priznanje svjedoči o dubokom poštovanju i prijateljstvu koje je izgradio s lokalnim stanovništvom te o njegovoj privrženosti njihovoj povijesti, kulturi i hrvatskim korijenima.
Deset godina susreta – pogled prema budućnosti
Deseta obljetnica MOLIZAIKA nije bila samo prigoda za osvrt na dosadašnja postignuća nego i poticaj za daljnje djelovanje. U vremenu kada se jezične i kulturne posebnosti suočavaju s izazovima globalizacije i promjena načina života, ovakve manifestacije imaju važnu ulogu u očuvanju nasljeđa i njegovu približavanju mladim generacijama.
Moliški Hrvati više od pet stoljeća čuvaju svoje hrvatske korijene, jezik i običaje, održavajući živom vezu s domovinom svojih predaka. Njihova je priča dragocjen dio hrvatske i europske povijesti, ali i dokaz da se identitet može očuvati i razvijati unatoč udaljenosti i protoku vremena.
MOLIZAIKO je tijekom proteklog desetljeća pokazao da zajedništvo ne poznaje granice te da se kulturna baština najbolje čuva kada se dijeli, njeguje i prenosi s generacije na generaciju.
Na kraju manifestacije odzvanjala je poruka koja najbolje sažima njezin smisao: „Nemojte zabit naš lipi jezik!“ – Ne zaboravimo naš lijepi jezik!
Deset godina MOLIZAIKA deset je godina prijateljstva, suradnje, solidarnosti i ljubavi prema hrvatskoj kulturi. Ujedno je to obveza da se vrijednosti predaka sačuvaju i prenesu budućim naraštajima, kako bi hrvatski jezik i identitet moliških Hrvata nastavili živjeti kao most između Hrvatske i Italije te kao vrijedan dio bogatstva europskih kultura i tradicija.
Živio MOLIZAIKO, živjelo prijateljstvo između Hrvatske i Italije i živjelo bogatstvo kultura i tradicija cijeloga svijeta!
MOLIZAIKO 10 – Deset godina zajedništva, kulture, tradicije i prijateljstva
Acquaviva Collecroce – Kruč, Molise, 9. i 10. listopada 2026.
10. OBLJETNICA – 10. ANNIVERSARIO 2016. –2026.
U talijanskoj regiji Molise 9. i 10. listopada 2026. održat će se jubilarni MOLIZAIKO 10, deseti susret zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske u Moliseu. Ovaj važan jubilej bit će obilježen u znaku desetljeća susreta, prijateljstva, kulture, tradicije i zajedničkog čuvanja hrvatske baštine.
Manifestacija se održava u Acquavivi Collecroce – Kruču, jednom od triju moliških mjesta u kojima se već više od pet stoljeća čuva hrvatski jezik, tradicija i kulturni identitet. MOLIZAIKO je tijekom proteklih deset godina izrastao u mjesto susreta ljudi iz Hrvatske, hrvatskih zajednica izvan domovine, moliških Hrvata te prijatelja hrvatske kulture i tradicije.
Jubilarno izdanje donosi bogat dvodnevni program koji povezuje književnost, poeziju, film, dječju književnost, izložbe, tradicijske radionice, folklor, narodne nošnje i zajedničko druženje.
PETAK – 9. LISTOPADA
Program započinje u 16:30 sati pjesničkim programom „Vrime“, autora Marije Giorgette i Giovannija Romagnolija, u organizaciji Udruge „Na Našo“, koji će se održati u prostoru škole Scuola Nicola Neri.
U 17:00 sati slijedi predstavljanje dječje slikovnice „Mali Hrvati iz zemlje maslina“, posvećene povijesti, životu i kulturnoj baštini moliških Hrvata. Slikovnica je posebno usmjerena prema najmlađima, kao budućim čuvarima hrvatskog jezika, tradicije i identiteta.
Petak će završiti projekcijom dokumentarnog filma „Od zrna do slike“, redatelja Branka Ištvančića, od 18:00 do 19:15 sati, također u Scuola Nicola Neri.
SUBOTA – 10. LISTOPADA
Subotnji program započinje u jutarnjim satima razgledavanjem hrvatskih mjesta u Moliseu. Sudionici će posjetiti Montemitro – Mundimitar, San Felice del Molise – Filić, Tavennu – Tavelu te Acquavivu Collecroce – Kruč, upoznajući se s prostorima i baštinom zajednice koja stoljećima čuva hrvatski identitet izvan domovine.
U 15:00 sati na programu je Moliška Alka, nakon čega u 16:00 sati slijedi otvaranje izložbi i početak tradicijskih radionica.
Posjetitelji će moći razgledati izložbu „Zlatne ruke slamarki – umjetnost bačke ravnice“, koju predstavlja HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta, izložbu „S one bane more“ Udruge „Jedna musika“, kao i izložbu rukotvorina od kravate Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim.
Poseban dio programa čine tradicijske radionice. Posjetitelji će imati priliku upoznati izradu drvenih tradicijskih predmeta pod vodstvom Antonija Biacce, izradu čipke na batiće u organizaciji Pro Loco Tavela, rukotvorine Hrvatskog društva Ljubljana, izradu predmeta od slame koju predstavlja HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta, kao i radionicu izrade predmeta od lavande.
VEČER U ZNAKU FOLKLORA I TRADICIJE
Središnji folklorni program započinje u 17:00 sati na Piazza Nicola Neri.
Na pozornici će nastupiti HKPD „Matija Gubec“ – Tavankut, predstavnici hrvatske manjine u Vojvodini, Gruppo Folkloristico Molise, Gruppo KroaTarantata - Montemitro – Mundimitar i Associazione Culturale „Gruppo Folk Shqiponjat“, predstavnici albanske manjine u Italiji.
Poseban trenutak programa bit će zajednička revija narodnih nošnji. Tradicijske nošnje predstavit će se kao simbol bogatstva kulturne baštine, različitosti tradicija i zajedništva ljudi koji svojim radom čuvaju nasljeđe svojih predaka.
MOLIZAIKO 10 tako neće biti samo obilježavanje desetogodišnjice jedne manifestacije, već i proslava deset godina susreta i povezivanja domovinske i iseljene Hrvatske, hrvatskih zajednica u Italiji i šire te svih prijatelja koji sudjeluju u očuvanju i promicanju hrvatske kulture.
Kroz pjesmu, riječ, film, dječju književnost, tradicijske vještine, folklor i zajedničko druženje, jubilarni MOLIZAIKO još jednom potvrđuje važnost kulturnih susreta koji povezuju generacije i zemlje te čuvaju ono što je kroz stoljeća prenošeno s koljena na koljeno.
MOLIZAIKO 10 – deset godina zajedništva, kulture, tradicije i prijateljstva.
Dobrodošli u Kruč!
HKPD „Matija Gubec“ – 80 godina čuvanja hrvatske baštine u Tavankutu
Osam desetljeća pjesme, plesa, tambure, tradicije i zajedništva
U Tavankutu, u srcu Bačke, već 80 godina živi i djeluje Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Matija Gubec“ – jedno od važnih središta okupljanja i očuvanja hrvatske kulturne baštine među bačkim Hrvatima.
Osnovano 1946. godine, Društvo je tijekom osam desetljeća postalo mnogo više od kulturne udruge. Postalo je mjesto susreta generacija, čuvar tradicije i prostor u kojem se hrvatska riječ, pjesma, ples, običaji i umjetnost prenose s koljena na koljeno.
Od svojih početaka Društvo je okupljalo ljude različitih generacija koji su kroz zajednički rad čuvali kulturnu baštinu svoga kraja. Razvijale su se različite sekcije i oblici stvaralaštva – od dramske i folklorne djelatnosti do tamburaške glazbe, tradicijskih običaja i rada s djecom i mladima.
Posebno mjesto u bogatoj povijesti „Matije Gupca“ zauzima umjetnost slame, jedinstvena tradicija bačkih Hrvata koja je upravo u Tavankutu doživjela snažan razvoj i postala prepoznatljiv simbol ovoga kraja. Vrijedne ruke slamarki pretvaraju običnu slamu u umjetnička djela koja pričaju priču o ravnici, životu, radu, vjeri, obitelji i ljubavi prema zavičaju.
Kroz svoje programe Društvo ne čuva samo ono što je bilo, nego tradiciju nastoji učiniti živom i dostupnom novim generacijama. Djeca i mladi imaju posebno mjesto u radu Društva, jer upravo u njima vidi nastavak svega što su prethodne generacije desetljećima stvarale.
Osamdeset godina zajedništva
Tijekom dugogodišnjeg djelovanja „Matija Gubec“ sudjelovao je u brojnim kulturnim manifestacijama, susretima i gostovanjima te povezivao Tavankut s drugim hrvatskim zajednicama u Srbiji, Hrvatskoj i izvan domovine.
Svaki nastup folklorne skupine, svaka odsvirana tamburaška pjesma, svaki sačuvani običaj i svaka slika izrađena od slame dio su velike priče o ljudima koji nisu željeli dopustiti da njihova tradicija bude zaboravljena.
Upravo u tome leži posebna vrijednost Društva – baština se ne čuva samo riječima, nego se živi. Ona se uči od roditelja i djedova i baka, prenosi djeci, pokazuje gostima i dijeli s prijateljima.
Godina 2026. posebno je upisana u povijest Društva jer HKPD „Matija Gubec“ obilježava i slavi 80 godina svojega djelovanja.
Osam desetljeća predstavljaju velik i vrijedan jubilej. Iza tog broja nalaze se generacije članova, folkloraša, tamburaša, slamarki, voditelja, umjetnika, djece, roditelja i brojnih volontera koji su svojim radom utkali dio sebe u povijest Društva.
To je 80 godina predanosti, prijateljstva, zajedničkog rada i ljubavi prema hrvatskoj kulturi.
Jubilej je zato prilika da se prisjetimo svih onih koji su tijekom proteklih desetljeća svojim entuzijazmom stvarali i održavali Društvo, ali i da se oda priznanje današnjim članovima koji nastavljaju njihovim putem.
Pogled prema budućnosti
Veliki jubilej nije samo podsjećanje na prošlost. On je i pogled prema budućnosti.
U vremenu u kojem se kulturne posebnosti lako mogu izgubiti, rad društava poput „Matije Gupca“ ima posebno značenje. Očuvati jezik, običaje, pjesmu, ples i tradiciju znači sačuvati dio identiteta zajednice i omogućiti mladima da upoznaju svoje korijene.
Zato osamdeseta obljetnica nije završetak jednog poglavlja, nego novi početak i poticaj za buduće generacije.
Od prvih članova 1946. godine do današnjih mladih naraštaja, kroz „Matiju Gupca“ prošle su brojne generacije koje su ostavile svoj trag. Svaka je generacija dodala nešto svoje, ali je istodobno sačuvala ono najvrjednije – osjećaj pripadnosti, zajedništva i ljubavi prema baštini.
Osamdeset godina kasnije tradicija i dalje živi – kroz pjesmu i ples, tamburu i običaje, kroz zlatnu slamu i, prije svega, kroz ljude koji svoju baštinu prenose dalje.
HKPD „Matija Gubec“ tako ostaje važan simbol hrvatske kulture, zajedništva i identiteta bačkih Hrvata u Tavankutu, ali i dokaz da se tradicija može sačuvati onda kada postoje ljudi koji je vole, njeguju i prenose budućim generacijama.
Od 1946. do 2026. – 80 godina srca, tradicije i zajedništva.
HKPD „Matija Gubec“ – Tavankut
Osam desetljeća čuvanja hrvatske baštine i stvaranja budućnosti.
Hrvatsko društvo Ljubljana – više od tri desetljeća čuvanja hrvatske kulture
Hrvatsko društvo Ljubljana osnovano je 1993. godine s ciljem okupljanja Hrvata u Ljubljani te očuvanja hrvatskog jezika, kulture, tradicije i identiteta. Tijekom više od tri desetljeća djelovanja Društvo je postalo važno mjesto susreta hrvatske zajednice u Sloveniji.
Od svojih početaka organizira kulturne i društvene programe, književne i glazbene večeri, izložbe, predavanja i različite aktivnosti kojima povezuje Hrvate u Sloveniji s domovinom Hrvatskom. Posebno mjesto u njegovu djelovanju zauzima suradnja s drugim hrvatskim udrugama i institucijama.
Tijekom Domovinskog rata Društvo je sudjelovalo i u prikupljanju humanitarne pomoći Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dok danas svoju misiju usmjerava na očuvanje identiteta i prenošenje hrvatske kulturne baštine novim generacijama.
Godine 2023. obilježilo je 30 godina uspješnog djelovanja, a od 2025. godine na čelu Društva je predsjednik Milan Pavelić.
Hrvatsko društvo Ljubljana i danas ostaje mjesto okupljanja, prijateljstva i povezivanja – most između Hrvata u Sloveniji i njihove matične domovine Hrvatske.
„Od zrna do slike“ – priča o slamarkama i umjetnosti bačkih Hrvata
U sklopu programa bit će prikazan nagrađivani dokumentarni film „Od zrna do slike“, redatelja Branka Ištvančića, posvećen jedinstvenoj umjetnosti slamarki i kulturnoj baštini hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini.
Film nas vodi u svijet bačkih narodnih umjetnica koje su slamu pretvorile u umjetnički medij, stvarajući slike, reljefe, skulpture i različite predmete. Njihovo stvaralaštvo duboko je povezano sa svakodnevnim životom, tradicijom i prostorom u kojem žive – beskrajnom ravnicom, salašima, zlatnim žitnim poljima i običajima koji se generacijama prenose.
Posebno mjesto u filmu zauzimaju istaknute slamarke Ana Milodanović i Jozefa Skenderović, kao i povjesničar umjetnosti Bela Duranci, svećenik Andrija Kopilović te publicist Naco Zelić. Film donosi njihove priče, sjećanja i svjedočanstva o umjetnosti koja je postala jedan od prepoznatljivih izraza hrvatske kulturne baštine u Vojvodini.
Važan dio filma posvećen je i radu hrvatskog filmskog kritičara, povjesničara i redatelja Ive Škrabala, koji je još 1971. godine snimio dokumentarni film Slamarke divojke, posvećen istoj tradiciji.
Redatelj Branko Ištvančić, i sam rodom iz Subotice i Tavankuta, posebnu je pažnju posvetio poetskoj atmosferi, vizualnom izrazu i ljudskim pričama. Kroz slike zlatne ravnice, salaša i slamarskih radova film stvara svojevrsni portret zajednice čiji se kulturni tragovi čuvaju upravo zahvaljujući predanosti pojedinaca.
Posebno zanimljiva priča vezana uz nastanak filma odnosi se na repliku papinske tijare izrađenu od slame, koju su 1964. godine papi Pavlu VI. darovali Hrvati iz Vojvodine. Vrijedan predmet tijekom istraživanja pronađen je u Parmi, gdje je bio pogrešno evidentiran kao predmet iz Oceanije. Njegov pronalazak omogućio je da se ispravi pogreška i sačuva još jedan važan trag hrvatske kulturne baštine.
Film „Od zrna do slike“ tako nadilazi priču o jednoj umjetničkoj tehnici. On govori o identitetu, sjećanju, pripadanju i potrebi da se kulturna baština sačuva i prenese budućim generacijama.
Umjetnost slamarki, nastala iz jednostavne slame s bačkih polja, pokazuje kako iz skromnog materijala može nastati iznimna umjetnost. Njihove slike u sebi nose ravnicu, život salaša, vjeru, obitelj i svakodnevicu, ali i priču o jednom narodu koji je kroz umjetnost sačuvao dio svojega identiteta.
„Od zrna do slike“ zato je više od dokumentarnog filma – to je filmsko svjedočanstvo o ljudima, tradiciji i umjetnosti koja bi bez njihova truda mogla nestati.
Film je prikazan na brojnim filmskim festivalima i nagrađivan, a prikazivan je i u programu Hrvatske radiotelevizije.
Projekt je realiziran uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Grada Subotice, u partnerstvu sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata i Udrugom Inovativna mreža, te u suradnji s OŠ „Matija Gubec“ i HKPD-om „Matija Gubec“ u Tavankutu.
Od zrna do slike – od bačke ravnice do umjetnosti koja čuva sjećanje i identitet.
Branko Ištvančić – redatelj koji svojim filmovima čuva sjećanja i baštinu
Branko Ištvančić, hrvatski filmski redatelj rođen je 1967. godine u Subotici, a podrijetlom je iz Tavankuta, sredine u kojoj je odrastao i u kojoj je još kao dječak razvio ljubav prema filmu.
Filmom se počeo baviti već s 13 godina, a njegov prvi učitelj bio je Zoltán Siflis, redatelj i filmski pedagog iz Subotice. Već kao tinejdžer ostvarivao je zapažene rezultate na filmskim natjecanjima i festivalima. Studij filmske i televizijske režije završio je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1999. godine.
Tijekom svoje karijere ostvario je bogat filmski opus, osobito na području dokumentarnog filma. Njegovi filmovi često su posvećeni ljudima, njihovim životnim pričama, zavičaju, tradiciji i temama koje čuvaju kolektivno sjećanje. Za svoj rad dobio je brojne nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima i nagrade hrvatske filmske kritike Oktavijan za najbolji dokumentarni film.
Među njegovim poznatijim dokumentarnim filmovima ističe se „Plašitelj kormorana“ (1998.), dok je dugometražni igrani film „Duh u močvari“ (2006.) ostvario značajan uspjeh kod publike. Film „Most na kraju svijeta“ (2014.) također je dio njegova dugometražnog igranog opusa.
Posebno mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzima dokumentarni film „Od zrna do slike“ (2012.), posvećen slamarkama i jedinstvenoj umjetnosti slame bačkih Hrvata. Film donosi priču o ženama koje od slame stvaraju slike, reljefe i druge umjetničke predmete te kroz njih čuvaju uspomene na život, običaje i kulturnu baštinu hrvatske zajednice u Vojvodini. Ovaj film povezuje Ištvančićevu osobnu povezanost s Tavankutom s njegovim dugogodišnjim filmskim interesom za ljude i kulturnu baštinu.
Filmografija
Pokretne slike moga dide (1982.) – dokumentarni
Berber na biciklu (1983.) – dokumentarni
Križ mojih ruku (1991.) – dokumentarni
Autobiografija (1992.) – dokumentarni
Rastanak (1993.) – kratki igrani
Razgovor s Markom Horvackim (1993.) – dokumentarni
Slavonski žetveni običaji (1995.) – dokumentarni
Plašitelj kormorana (1998.) – dokumentarni
Zamrznuti kadar (1999.) – dokumentarni
Željeznicu već guta daljina (2000.) – dokumentarni
Čelični zagrljaj (2001.) – dokumentarni
Teta Liza (2002.) – dokumentarni
Lovac na puhove (2002.) – dokumentarni
Bunarman (2003.) – dokumentarni
Izgubljeno blago (2005.) – dokumentarni
Berač kamena (2005.) – dokumentarni
Duh u močvari (2006.) – dugometražni igrani film
Draga Gospa Ilačka (2010.) – dokumentarni
Album (2011.) – dokumentarni
Recikliranje (2011.) – kratki igrani film iz omnibusa Zagrebačke priče
Od zrna do slike (2012.) – dokumentarni
Škverski kipar (2012.) – dokumentarni
Most na kraju svijeta (2014.) – dugometražni igrani film
Ničija zemlja (2015.) – kratkometražni igrani film
Sve je bio dobar san (2016.) – dokumentarni
Pouke o čovječnosti (2019.) – dokumentarni
Ištvančić je autor i knjige „Poetski dokumentarizam Zorana Tadića“, a svojim filmskim stvaralaštvom posebno je pridonio očuvanju priča ljudi i sredina koje često ostaju izvan glavnih kulturnih tokova.
Njegova povezanost s Tavankutom i bačkim Hrvatima daje posebnu dimenziju njegovim filmovima o tradiciji i kulturnoj baštini. Kroz kameru bilježi ljude, običaje i sjećanja te ih pretvara u trajni filmski zapis za buduće generacije.
Od Tavankuta do Zagreba, od dokumentarnog filma do igranog filma – Branko Ištvančić desetljećima svojim radom povezuje osobnu priču, filmsku umjetnost i baštinu hrvatskoga naroda.
Zlatne ruke slamarki – umjetnost bačke ravnice
Slamarska umjetnost jedna je od najprepoznatljivijih tradicija bačkih Hrvata Bunjevaca, nastala iz života na plodnoj bačkoj ravnici i duboko povezana sa žetvom, običajima i dužijancama.
Zlatno klasje i slama od davnina su bili nadahnuće vrijednim rukama djevojaka i žena koje su od slame izrađivale jednostavne ukrase, perlice, vijence i druge predmete.
Posebno mjesto u razvoju ove tradicije imala je dužijanca, žetvena svečanost koja je izrasla iz života bunjevačkih salaša.
Važan trenutak dogodio se 1911. godine, kada je župnik Blaško Rajić u Subotici organizirao prvu dužijancu kao narodnu i crkvenu svečanost.
Za tu je prigodu izrađen veliki žitni vijenac, a tijekom godina nastale su raskošne žitne krune, djela nepoznatih narodnih umjetnica iznimne maštovitosti i vještine.
Nakon Drugoga svjetskog rata slamarke su, zbog društvenih okolnosti, počele tražiti nove umjetničke forme.
Umjesto kraljevskih simbola nastaju liturgijski motivi izrađeni od slame, među kojima se posebno ističu kaleži, hostije i pokaznice. Jedna od pionirki bila je Kata Rogić iz Đurđina, koja je 1946. godine izradila kalež s hostijom, a godinu poslije i pokaznicu od slame.
S vremenom se umjetnost razvila u potpuno novu formu – slike od slame. Umjetnice su počele stvarati reljefne slike s motivima žitnih polja, bunjevačkih salaša, obiteljskog života, običaja i svakodnevice.
Tako je iz jednostavnog žitnog klasja nastala prepoznatljiva umjetnička tehnika koja danas predstavlja važan dio kulturne baštine bačkih Hrvata Bunjevaca.
Među najstarijim poznatim stvarateljicama ove umjetnosti ističu se Kata Rogić, Mara Ivković Ivandekić, Matija Dulić, Ruška Poljaković, sestre Ana, Teza i Đula Milodanović, Ana Balažević, Marga Stipić, Ruža Dulić, Teza Vilov, Ana Crnković, Ruža Sarić i Jozefa Skenderović.
Njihove zlatne ruke pretvorile su običnu slamu u umjetnost, a umjetnost u priču o zemlji, radu, vjeri, obitelji i identitetu jednog naroda.
Danas se ta tradicija nastavlja kroz brojne slamarke koje svojim radom čuvaju umijeće svojih majki i baka te ga prenose novim generacijama.
Zlatna slama tako ostaje trajni simbol bačke ravnice – i vrijedan dio hrvatske kulturne baštine.
